Moram priznati da ovih dana bježim od vijesti i portala jer mi se ne sviđa licemjerje kojim se prati povratak posvojitelja iz Zambije.
Kažem “licemjerje” ne zato što tim ljudima želim da su ostali u zambijskim kazamatima, već zato što se oni predstavljaju kao heroji koji su izdržali nadljudske muke, a ustvari su imali iza sebe nezapamćenu diplomatsku i medijsku potporu koja je bila uvelike uskraćena nekim drugim u inozemstvu zatočenim Hrvatima (Kajkić, Salopek, itd.)
Dapače, u ovim drugim slučajevima hrvatske vlasti skoro pak da se nisu niti trudile pomoći im.
Licemjerno je i čitati na društvenim mrežama brojne izjave sreće i oduševljenja zbog konačnog povratka naše dječice (koja nikako nisu naša već imaju svoje roditelje u Kongu), posebice od strane visokih bivših dužnosnica koje su se za svojeg mandata bavile i resorem obitelji, pa bih baš volio čuti što bi te osobe tada rekle da lezbijsko-transrodni par usvoji dijete u Hrvatskoj⁉
Najlicemjernije od svega su izjave iz samog vrha vlasti da je sve po ustavu i zakonu, te da se za posvojitelje ukidaju svi pravni postupci u Hrvatskoj premda su ostala otvorena mnoga pitanja, od kojih ću ovdje izdvojiti samo neka:
Kako ustavnu definiciju braka zadovoljava činjenica da se jedno od djece vraća u Hrvatsku sa tatom koji je ustvari biološka mama?
Kako to da se šutke prelazi preko činjenice da DR Kongo već godinama zabranjuje “izvoz” svoje djece?
Kako to da se zambijski sud oglušio o činjenicu da jedno dijete biva posvojeno od transrodno-lezbijskog para što je u Zambiji eksplicite zabranjeno?
Kako to da su nadležne institucije u Hrvatskoj odlučile zažmiriti na činjenicu da nisu svi posvojitelji u Registru posvojitelja RH što je osnovni uvjet posvajanja nekog djeteta?
Pored ovih otvorenih pitanja i licemjerstva većeg dijela medijske scene koja ih uporno prešućuje i slavi posvojitelje kao da su upravo oslobođeni iz Sremske Mitrovice 1992. godine, najviše nas kao društvo treba zabrinuti javni poziv na linč i proganjanje svih onih koji bi i dalje htjeli čuti odgovore.
Ovu kampanju progona vode upravo oni koji se deklarativno zalažu za razumijevanje i toleranciju, a kada nije po njihovom bježe iz sabornice, izbjegavaju pozive na diskusiju i jaki su samo kada su sami pred kamerama.
Imam za njih neugodnu vijest: neka počnu pomno pratiti komentare naroda na poplavu ekstatičnih vijesti o “povratku zambijskih posvojitelja” – biti će neugodno iznenađeni brojnošću onih koji nisu slijepi i vide šta se u ovom slučaju uistinu zbilo.
Ujedno, te će im biti i pokazatelj njihove političke budućnosti, kako ovih koji su kobajage u oporbi, tako i ovih na vlasti‼
herman.vukusic@hrvatskobilo.com.hr