Nakon 364 dana zaborava dolazi nam još jedan dan sjećanja, Dan sjećanja na nestale u Domovinskom ratu.Još jedan od onih tužnih dana kada se mnogima vraćaju slike rata, nemir u dušu, tuga i bol, kada im se najmiliji vraćaju samo u snovima, snovima koji prelaze u noćne more. Dan kada ne mogu sakriti suze i vratiti duši mir, a samo zato što mnogi dušu izgleda ni nemaju.
Živimo u svijetu lažnih i iskrivljenih vrijednosti, licemjerja i ponekad se zapitam gdje je nestala ljudskost, i šta to uopće znači. Trebalo bi to biti nešto pozitivno, ljudskost, nešto što nas određuje, nas ljude, naravno kao i neljude. Svi mi koji smo preživjeli Domovinski rat, i jedni i drugi, i dobri i loši, kao i svi koje je taj rat dotakao na bilo koji način, živimo svoje živote, radujući se i tugujući sa svojim bližnjima, u krugu obitelji, dragih nam ljudi, prijatelja i poznanika.
Rađaju nam se djeca, unuci, nećaci, postajemo kumovi djeci bližnjih, slavimo rođendane majke i oca, brata i sestre, radujemo se diplomama i uspjesima… A čemu se raduju oni koji ne znaju gdje su im sinovi, braća i sestre, majke i očevi, oni koji nikada neće imati unuke, nećake, bratiće i sestrične. Oni su se davno prestali radovati, njima je dan sjećanja na nestale svaki dan. Oni ne mogu ljudski ni tugovati jer nemaju ni groba na kojem će zapaliti svijeću.
Zbog koga, zbog ljudi ili neljudi!?
A vi, koji znate ali i dalje šutite, šutnjom ne možete sakriti zločine. Znaju majke, braća i sestre, i djeca nestalih da se njihovi najmiliji neće vratiti, znaju da nema zemaljske pravde niti je više traže. Samo se nadaju i vjeruju da još ima ljudskosti i hrabrosti u onima koji šute, a koja postoji u svakome, i u ljudu i neljudu. Samo im treba imati hrabrosti pokazati, osloboditi se tereta neljudskosti i prijeći među ljude.
Samo treba reći gdje su kosti njihovih najmilijih. Kad se već ne mogu radovati s njima da im bar mogu nad kostima zapaliti svijeću i tugovati dostojno čovjeka.
Sjetite se toga uskoro i na Sve svete, kada budete palili svijeće na grobovima svojih najmilijih. Sjetite se tada svih onih kojima to isto svojom šutnjom uskraćujete. Ako je imate, možda vam se tada probudi savjest, na tom svetom mjestu, tamo među mrtvim dušama, za dušama koje nisu našle svoj mir.
Svatko od nas je određen svojim djelima i samo će s njima doći pred vrata pravde, ili nepravde, a sami na ovom zemaljskom svijetu odlučujemo na koja ćemo vrata pokucati.
Damir Pučak, dopredsjednik za branitelje
