Zašto je udruga “HRVATSKO BILO” udruga, a ne stranka?

O Udruzi

Damir Katulić

Dragi prijatelji,
s obzirom na početak aktivnosti „Udruge Hrvatsko Bilo“(HRB) na terenu, primijećeno je kako je jedan od češćih upita onaj vezan uz razloge zašto je HRB udruga a ne politička stranka. Ovim putem pokušat ćemo pojasniti razloge ovakve organizacijske odluke.

Poznato je kako je hrvatska politička scena od osnutka hrvatske države do danas bila svjedokom djelovanja preko 300 političkih stranaka. Od tog broja danas, u 10. sazivu Hrvatskog sabora, imamo 24 parlamentarnih te 136 aktivnih izvan parlamentarnih političkih stranaka. Vjerujemo kako će te se složiti da ova količina stranaka „pokriva“ sve ideološke pozicije koje su zamislive u domeni političkog razmišljanja i života.

Stoga se postavlja pitanje, koji je glavni motiv osnivanja nove političke stranke? Zar nije onda jednostavnije pridružiti se jednoj od postojećih koja ima kompatibilan svjetonazor osobi koja želi biti politički aktivna? Koja je to stvarna vrijednost neke nove stranke na hrvatskoj političkoj sceni?

Nažalost svjedoci smo da je u proteklih tridesetak godina dominantni motiv za sudjelovanje u političkom životu hrvatske bio – osobna korist. Čast izuzecima, no oni su doista manjina. Danas je apsolutno svima poznato kako su se preko stranaka privatizirale tvornice i firme, zarađivalo na lukrativnim namještenim poslovima sa državom, uzimale provizije, dogovarale investicije za povlaštene stranačke članove, namještala radna mjesta, stvarale karijere u državnim firmama i strukturama državne vlasti na svim nivoima itd. itd. Nažalost i aktualna stvarnost je takva da gotovo ne prođe dan bez neke nove političke afere iz sfere protuzakonitog stranačkog djelovanja.

U cijelom tom kolopletu osobnih i usko stranačkih interesa na hrvatskoj političkoj sceni postavlja se jedno jednostavno pitanje – a gdje je tu zapravo interes Republike Hrvatske i njezinih nestranačkih građana? Svi se u politici „kunu“ da rade u interesu države, drže ruku na srcu kad se izvodi himna, puna su im usta „plemenitih namjera“ i „svijetlih ciljeva“. No da li je tome doista tako ili se radi većinom o praznim frazama, demagogiji i moralnoj hipokriziji? Da li smo se mi u suštini doista odmakli od vremena kada je politika, tada jedne jedine stranke, određivala sudbinu svih ljudi bez obzira na njihov interes. Nismo li i danas u svojevrsnom jednopartijskom sustavu? Da li sadašnji politički subjekti doista mogu ponuditi rješenje za goruća pitanja u Hrvatskoj u trenutku kada cijene i inflacija rastu, demografske brojke su porazne, najproduktivniji ljudi se iseljavaju i zadnji smo po gotovo svim razvojnim i gospodarskim kategorijama u okviru EU?

Zbog svih ovih okolnosti i pitanja, prilikom osnivanja HRB ideja vodilja bila je da se pokuša nešto novo. A to novo je da se, bez obzira na političke preferencije, koncentriramo na probleme sa kojima se hrvatska suočava te da u sinergiji što je većeg broja mislećih ljudi pokušamo ponuditi rješenja. Naime, sve nas je manje, politički smo rascjepkani i podijeljeni unutar samih sebe do nivoa samodestrukcije društva, većina ljudi umorna je od politike i malodušje polako preuzima sve pogotovo mlade. Iz navedenih razloga, mi u HRB nadu vidimo u objedinjavanju. Istom onakvom kakvo je bilo i za vrijeme Domovinskog rata kada je postajala ideja i želja za samostalnom ali i socijalnom i pravednom Hrvatskom. Znamo da se taj stupanj jedinstva više teško može postići, ali i danas je Hrvatska u teškim trenutcima, a Hrvati su u teškim trenutcima najjači.

I upravo stoga, HRB je udruga jer nam forma udruge omogućava da povežemo široki krug ljudi kako po cijeloj Hrvatskoj tako i po cijelom svijetu gdje živi iseljena Hrvatska a da se pritom ne moramo opterećivati njihovom političkom prošlošću ili sadašnjošću nego samo dali se radi o patriotima koji mogu ponuditi neka rješenja naših brojnih problema. Jer pitanja kako što su npr. demografski trendovi, problemi vezani uz braniteljsku populaciju i dijasporu, politiziranje odnosno (ne)funkcioniranje državne uprave i javnih poduzeća, brojni gospodarski, poljoprivredni te razni drugi izazovi u biti nisu usko stranačke teme, nego generalni i složeni problemi na nacionalnom nivou.

A ako se u nekom trenutku susretnemo i sa inicijativom za političko djelovanje koja bi došla iz šireg kruga naših članova, vjerujem kako ćemo uz Vašu pomoć prijeći i „taj most“ kada dođemo do njega.

Cijeli članakCijeli članak

Osnovana udruga HRVATSKO BILO

O Udruzi

Hrvatsko bilo

U subotu, 21. siječnja u Zagrebu, održana je Osnivačka skupština udruge HRVATSKO BILO. Skupštini su nazočili brojni gosti od kojih su neki održali stručne govore i prezentacije. Profesor Miro Jakovljević govorio je o važnosti mentalnog zdravlja hrvatskih građana, profesorica Gordana Buljan Flander je kratkom prezentacijom upitala jesmo li zaboravili seksualno zlostavljanu djecu, doktor Herman Vukušić se prisutnima obratio s temom „Post-pandemijska medicina u Hrvatskoj: Samo medicina, molim!“ , Damir Katulić je iznio analizu aktualnog položaja Republike Hrvatske u EU a poznati demograf Stjepan Šterc je govorio o demografskim izazovima s kojima se susrećemo.

U radnom dijelu Osnivačke skupštine izabrani su predsjednik udruge, dva zamjenika predsjednika i donesene odluke važne za upis Udruge i daljnje funkcioniranje Udruge.

Za predsjednika udruge HRVATSKO BILO izabran je gospodin Darijo Žepina koji se zahvalio svima na dolasku i zatvorio Skupštinu kratkim govorom:

„Od srijede ili četvrtka mi smo pustili priču o HRVATSKOM BILU u medijski prostor i zanimljivo je da su glavna pitanja koja dobivamo „Zašto udruga a ne politička stranka?“. Očito je da je ustaljena praksa da se problematikom na politički način može samo i isključivo baviti politička stranka. Mislim da tome nije tako, i mi ćemo našim radom pokušati dokazati i pokazati, a mislim da ćemo u tome i uspjeti, da to ne mora biti nužno tako. Pa sam ovaj početak večeras je pravac kojim ćemo mi dalje djelovati, javna diskusija, znanstvena diskusija, stručna diskusija, ali koga, hrvatskih stručnjaka. Mislim da bi aktualna politička vlast imala večeras štošta za naučiti i čuti.

Trudit ćemo se, pokušat ćemo, nametat ćemo se ali ne sa problemima, probleme u ovoj državi već godinama ne generira samo vlada Andreja Plenkovića već sve vlade unazad od poslije rata do sada. Netko je ovdje maloprije dobacio „A koje je rješenje?“ Pokušat ćemo iznalazit rješenja, pokušat ćemo nudit ta rješenja, pokušat ćemo pričati jezikom rješenja.“

Cijeli članakCijeli članak