Objave

Tomislav Pokrovac u kontri HDZ-ovom nečasnom ekvilibriranju

Tumarajući Slavonijom od nemila do nedraga borci za hrvatsko selo s upornošću Sizifa pokušali su galvanizirati i potaknuti naciju na pružanje uličnoga otpora samozadovoljnim političkim strukturama, koje su u Hrvatskoj razvile ugodnu egzistenciju, kao prikriveni ili neprikriveni briselski ili tajkunski servis.

Kobasice ili čips

Fenomen pobunjenih uzgajivača svinja nametnuo se, među ostalim, kao metoda javnog demaskiranja raznih HDZ-ovih lopuža, kad je o mutnim poslovima riječ. Dirljivo je bilo proteklih dana promatrati vođe te stranke i njihove niže rangirane klonove kako pred narodom pokušavaju ispasti pravednici, prebacujući jedni na druge lopticu odgovornosti za nepotrebni opći masakr zdravih životinja, u konačnici udar na hrvatsko selo, njegov identitet i tradiciju.

Valjda bismo po toj zamisli umjesto kobasica, kulena, šunke i krvavica trebali konzumirati čips, kiki riki i Smoki. Ili u najboljem slučaju brazilsku svježu govedinu, smrznutu nekoliko godina prije Domovinskog rata, možda patagonijske lignje, koje mirisom podsjećaju na Jakuševec posljednjih dana.

Gospodin Plenković je optužio prosvjednike da su na prosvjede pozvali ekstremiste, koji žele srušiti narodnu vlast. Simultano vodonoša Bačić optužuje DP da je suvereno kriv za blokadu cesta, ministrica Vučković nevješto pokušava ad hominem strategijom dezavuirati vođe Pokrovca, Bilića i družinu, dok se predsjednik Sabora, milo djete Jandroković, sjetio da čak i predsjednik republike u svemu ima prste.

Uspjeh prosvjeda

Kod ulice taj ping pong ne prolazi. Za nove hrvatske ‘idole magistrala i auto puteva’, spontano izraslih na otporu briselskom poslušništvu, u koruptivnome gaženju javnih interesa nema apsolutno nikakve razlike između SDP-a i HDZ-a. Demonstrirali su taj stav zadnjim maršom od Županje do Kutine, Koprivnice i Bjelovara, praćenim akcijama i performansima na izabranim lokacijama, kao što su to nekada činili dok je vlast obnašao SDP.

Na temelju medijskih učinaka prosvjeda može se zaključiti da su postigli određene uspjehe, ne samo u razbijanju iluzije da između HDZ-a i drugih postoje nekakve bitne razlike u količini društvene štete koju su te stranke sposobne proizvesti, nego i u skretanju opće pažnje na nečuveno ponašanje hrvatske političke kaste prema selu i vlastitim građanima uopće.

Prosvjednike se počelo tretirati kao pokret, zbog broja i upornosti u obrani ideje. Pri donošenju odluka da se s njima ne razgovara režim je očito kalkulirao i sa zimskim temperaturama kao faktorom odvraćanja koji će raditi u korist obrane Plenkovića i ministrice Vučković. Na iznenađenje svim mastima premazanog premijera, godišnje doba i klimatski uvjeti nisu presudno utjecali na entuzijazam seljaka. Broj sudionika prosvjeda počeo se mjeriti tisućama, proširivali su dijapazon djelovanja, policijski kordoni nisu ih pokolebali i njihov inat očito je rastao proporcionalno inatu režima, koji ih je pokušao disciplinirati represijom kad nije mogao orkestriranim televizijskim uvjeravanjima da su Pokrovac, Bilić i njihovi seljački igrokazi zapravo predstava za jasnost, u cilju rušenja vlasti.

Policijski kordoni u Županji, Kutini, Drnišu, Popovači, izvođači ga nazivaju obranom zakona, oblik je zaštite režima gospodina Plenkovića i njegove poslušničke briselske politike od građana, iako mnogi vjeruju da bi, kad je o Zakonu riječ, policija u Hrvatskoj trebala postupati upravo suprotno, tj. štititi građane od režima gospodina Plenkovića i njegovih trabanata.

Na čijoj je strani policija

Tomislav Pokrovac je izgleda postao i razlog da premijer Plenković svoju reputaciju stavi na kocku. Mnogi će Plenkovića zapamtiti po prosvjedu seljaka. Zbog pitaj Boga čijih interesa poslao je i specijalce i tajne službe na građane, koji su htjeli spriječiti eskalaciju jedne evidentne bahatosti: ubijanje posve zdravih životinja, kao i nekakve kategorizacije objekata. Nisu na kocki, razumije se, samo svinje, radi se o udaru na identitet, običaje, na stoljetni način života hrvatskog slavonskog seljaka. Policija se tu zatekla u nezahvalnoj situaciji, mnogi ni sami nisu znali na čiju bi stranu trebali ići.

Na finalmentu su Andrej Plenković i Branko Bačić, te još poneko iz HDZ-ovog politbiroa, ekspresno organizirali promjenu strategije, u čemu su im na usluzi stajali i poltroni iz slavonskih lokalnih organizacija te stranke. Ministrica Vučković nekako je pronašla i legalističko opravdanje za odluku o nagodbi s prosvjednicima, ne opterećujući se više bitnim distinktivnim nijansama između legalističke forme i etike, kakve u konkretnom slučaju postoje. Očigledno je vrag odnio i tele i privez, ma tko bi se sada bavio nekakvim lagalističkim trivijalnostima.

Istine radi treba kazati i kako se u ovakvim društvenim procesima doista može dogoditi da se u sferu prosvjeda ubace i profili kojima nikakav interes sela nije na pameti, nego im je jedina namjera osvojiti legalistički prostor za slobodno djelovanje i širenje vlastitih ideja.

No, treba li policija s takvim likovima obojati kompletne prosvjed(nik)e? Ili je policija možda u prvome redu pozvana da istraži motive tih lunatika, načine djelovanja i opasnosti koje se skrivaju u njihovim diverzantskim planovima?

Afere vladajuće stranke

Za predsjednika vlade Plenkovića to je svakako tema za razmišljanje, mora razumjeti da u trenutku kad se odlučio prosvjednike javno etiketirati kao ekstremiste koji žele rušiti legalno izabranu vlast, da je to bila kap koja je kod prosvjednika prelila čašu, nakon čega po bilo koju cijenu povratka ne bi bilo.

Politički efekti vladavine Andreja Plenkovića godinama će se osjećati. Čovjek je smijenio tridesetak ministara, afere bujaju snažnije nego ikada a tajkuni jačaju ili niču poput gljiva poslije kiše. Plin se kupuje za 47 eura po megavatsatu a prodaje po jedan cent, bespravna gradnja buja više nego bilo kada, štrajkovi i prosvjedi su permanentni, bizarni likovi četvrte kategorije menadžmenta maznu milijardu kuna a da to nitko i ne primijeti, u zadnja dva međupopisna razdoblja iselilo se preko 450 tisuća građana, stranci postaju vlasnici hrvatskih poljoprivrednih površina, proizvodnja i distribucija hrane u stranim je rukama a o energetskoj neovisnosti nema govora. Praktički svi mediji u stranim su, pretežito srpskim, rukama. Biti Srbin opet je postalo isplativo, partizani i četnici, ti barbari i masovne ubojice kojih bi se svatko normalan trebao sramiti, došli su na svoje, dok se s druge strane za poklič ‘Za dom spremni’ ide u zatvor ili čak i za neki hrvatski navijački pjesmuljak, koji eto podsjeća na period mrske NDH.

U svih svojih tridesetak godina ova se država prema selu, a posebno stočarima, odnosila s krajnjom nebrigom, često i s dozom antagonizma. Sada je gospodin Pokrovac tome djelomično stao na kraj. Pokret bi mogao ići i dalje kako bi se eliminirala naklonost uvoznim lobijama na uštrb posebno malih poljoprivrednika. Mrvice sa proračunskog stola i blijedi poticaji, koji su se često dijelili šakom i kapom bez zahtjeva efikasnosti, više nisu dovoljni.  Kad je shvatio da je u Slavoniji dogorjelo do nokata u sam osvit izborne godine Plenković je posegnuo u novčanik. Gle čuda, odjednom ima i za svinjske polovice, i za fer cijenu nadoknade za eutanazirane svinje, i za financiranje podizanja standarda bio sigurnosti za sve svinjce. Reklo bi se, pola godine nakon što je problem eksplodirao Vlada konačno čuje. Pitanje je bi li i sada čula da nije tog Pokrovca koji se dere kad priča! Nema sumnje kako je upravo on Plenkoviću lupio žestoku političku šamarčinu, od koje će se ovaj dugo oporavljati.

Plenković kao elementarna nepogoda

Što se gospodina Plenkovića tiče, može se pretpostaviti kako je za dosta toga što je politički proveo od raznih centara dobio moćnu potporu za neometani nastavak realizacije tih projekata. Vrlo će ga teško netko zaustaviti. Osim alijeniranih HDZ-ovaca i Brisela, na njegovoj strani je i Pupovac i mnogi tajkuni i lopovi raznih boja, gotovo sve što se mota po hrvatskoj klijentelističkoj sceni. Prosvjed svinjogojaca svakako je pobuna protiv takve političke nomenklature, posve nesposobne da zaštiti javne interese. Situacija je definitivno eksponirala Andreja Plenkovića kao figuru koja u hrvatskoj okolini djeluje kao elementarna nepogoda ali i Branka Bačića kao ortaka koji se u stilu frustriranoga početnika na zadatku ponaša kao da nema više nikakvoga razloga za komunikaciju s građanima. A HDZ je identificiran kao glavni promotor prikrivenih interesa raznih zakrabuljenih skupina, otimačina se, na žalost, i dalje provodi bez bilo kakve javne rasprave i uvažavanja sudova civiliziranoga svijeta. Do kada, vidjet ćemo.

Dr.sc. Ivica Granić

Cijeli članakCijeli članak

Nakon 364 dana zaborava dolazi nam još jedan dan sjećanja, Dan sjećanja na nestale u Domovinskom ratu.Još jedan od onih tužnih dana kada se mnogima vraćaju slike rata, nemir u dušu, tuga i bol, kada im se najmiliji vraćaju samo u snovima, snovima koji prelaze u noćne more. Dan kada ne mogu sakriti suze i vratiti duši mir, a samo zato što mnogi dušu izgleda ni nemaju.

Živimo u svijetu lažnih i iskrivljenih vrijednosti, licemjerja i ponekad se zapitam gdje je nestala ljudskost, i šta to uopće znači. Trebalo bi to biti nešto pozitivno, ljudskost, nešto što nas određuje, nas ljude, naravno kao i neljude. Svi mi koji smo preživjeli Domovinski rat, i jedni i drugi, i dobri i loši, kao i svi koje je taj rat dotakao na bilo koji način, živimo svoje živote, radujući se i tugujući sa svojim bližnjima, u krugu obitelji, dragih nam ljudi, prijatelja i poznanika.

Rađaju nam se djeca, unuci, nećaci, postajemo kumovi djeci bližnjih, slavimo rođendane majke i oca, brata i sestre, radujemo se diplomama i uspjesima… A čemu se raduju oni koji ne znaju gdje su im sinovi, braća i sestre, majke i očevi, oni koji nikada neće imati unuke, nećake, bratiće i sestrične. Oni su se davno prestali radovati, njima je dan sjećanja na nestale svaki dan. Oni ne mogu ljudski ni tugovati jer nemaju ni groba na kojem će zapaliti svijeću.

Zbog koga, zbog ljudi ili neljudi!?

A vi, koji znate ali i dalje šutite, šutnjom ne možete sakriti zločine. Znaju majke, braća i sestre, i djeca nestalih da se njihovi najmiliji neće vratiti, znaju da nema zemaljske pravde niti je više traže. Samo se nadaju i vjeruju da još ima ljudskosti i hrabrosti u onima koji šute, a koja postoji u svakome, i u ljudu i neljudu. Samo im treba imati hrabrosti pokazati, osloboditi se tereta neljudskosti i prijeći među ljude.

Samo treba reći gdje su kosti njihovih najmilijih. Kad se već ne mogu radovati s njima da im bar mogu nad kostima zapaliti svijeću i tugovati dostojno čovjeka.

Sjetite se toga uskoro i na Sve svete, kada budete palili svijeće na grobovima svojih najmilijih. Sjetite se tada svih onih kojima to isto svojom šutnjom uskraćujete. Ako je imate, možda vam se tada probudi savjest, na tom svetom mjestu, tamo među mrtvim dušama, za dušama koje nisu našle svoj mir.

Svatko od nas je određen svojim djelima i samo će s njima doći pred vrata pravde, ili nepravde, a sami na ovom zemaljskom svijetu odlučujemo na koja ćemo vrata pokucati.

Damir Pučak, dopredsjednik za branitelje

Cijeli članakCijeli članak

Čitajući jutros po portalima naletim na jednom Zadarskom portalu na „spektakularan“, da ne kažem epohalan članak i ponadam se da je pronađeno rješenje za sve probleme Hrvatskog zdravstva. Naime, u tom članku predsjednik županijskog SDP-a Zadarske županije Jure Zubčić traži smjenu ravnatelja OB Zadar, Željka Čuline, i glavne sestre Darije Katuše, kao i stegovne mjere za medicinske sestre koje su se kako kaže vridni i pošteni Zubčić alkoholizirale na radnom mjestu i dovele možebitno živote i zdravlje pacijenata u pitanje, a sve to potkrepljuje sa fotografijama na kojima se vidi dvije ruke koje nazdravljaju sa čašama i nekakav stol na kojem se vide flaše.

Vridni i prepošteni Jure, mislio sam da sam do sada spoznao svo licemjerstvo Hrvatske političke scene, ali eto vi ste me ipak razuvjerili. Kada sam mislio da ne može gore i niže eto vas. Prozivati medicinske sestre koje su nazdravile na kraju smjene kako bi čestitale rođendan jednoj od njih i zaključiti naprosto, odnosno, osuditi ih da su se, pazi sad, ALKOHOLIZIRALE na radnom mjestu i to dovesti u svezu sa svim problemima koji tište Hrvatsko zdravstvo je nešto sto čak ni od vas ne bih očekivao, pri tome ne mislim na vas osobno, jer vas hvala dragom Bogu osobno ne poznajem, već mislim na partiju koju predstavljate, ali eto iznenadili ste me. Vi predstavljate partiju koja si voli pripisivati socijalne politike (pokazali ste to za vrijeme vaše vladavine na najgori mogući način) i da imate iole te socijalne osjetljivosti onda ne biste skupljali ovakve jeftine političke poene napadajući ne ravnatelja i glavnu sestru OB Zadar, jer budimo realni oni su vam glavna meta jer pripadaju drugoj partiji i to je ok, ali nije ok da to radite preko potplaćenih leđa medicinskih sestara.

Ipak sam malo više očekivao od indoktrinacije Kumrovačke škole, makar da bar odglumite malo empatije i osjetljivosti bilo koje vrste, ali valjda ste taj dio preskočili dok su vas pripremali za velikog/malog vođu. Nažalost moram se makar u jednoj stvari složiti sa vama, stanje ne samo u OB Zadar već u većini naših zdravstvenih ustanova je katastrofalno, sustav je pred pucanjem kako kažete, ali zasigurno ne zbog navedene zdravice ove dvije medicinske sestre, koje su kako osobno vidim nazdravile sa čašom mineralne vode i čašom cole. Ne znam kako ste to vi utvrdili da se radi o alkoholnim pićima u njihovim čašama? Valjda ste naprosto zaključili naprečac vidjevši nekakve boce alkoholnih pića koje ste vidjeli na tim fotografijama ili vi u partiji imate posebne moći pa preko fotografija vidite što je u kojoj čaši ili vi samo volite zaključiti točno onako kako vama odgovara i iskoristiti situaciju (gaziti preko leševa) kako biste ostvarili najjeftinije političke poene?

Bilo kako bilo, jadan pokušaj i zoran prikaz vrlih afirmiranih političara koji bi preuzeli odgovornost za upravljanje ovom državom, županijom, gradom….

Drage medicinske sestre, čestitam rođendan koja god da ga je imala u ime udruga; HRVATSKO BILO, HRVATSKI RATNIK i HRVATSKA MATI, kao i u svoje osobno ime, hvala vam za sav vaš trud i rad u neljudskim uvjetima u kojima radite na humanim i odgovornim poslovima za koje ste puno, previše potplaćene.

Darijo Žepina, predsjednik udruge HRVATSKO BILO

Cijeli članakCijeli članak

Proteklih dana svjedoci smo, po ne znam koji put, otvorenog političkog sukoba na relaciji Premjer RH – Predsjednik RH. Posljedica ovog posljednjeg sukoba, povod kojeg je imenovanje novog šefa Vojne obavještajne službe RH (VSOA-e), je da se sve više govori, kako u stručnim tako i u laičkim krugovima, o ustavnoj krizi u Hrvatskoj. To da dio egzekutivnog dijela vlasti u našoj zemlji davno ne funkcionira na način predviđen Ustavom nije posebna novost (o osobnom odnosu i načinu komunikacije Premijera i Predsjednika ne treba ni trošiti riječi jer to je nažalost ispod svakog civiliziranog nivoa), no ovakva situacija eksponencijalno postaje sve opasnija.

Poznato je kako politika neke države ima puno aspekata. Obično su ti aspekti manje/više komplementarni ministarstvima koja postoje pa tako možemo pratiti gospodarski, zdravstveni, obrazovni, kulturni itd. segment rada Vlade – tijela koje predstavlja najviši nivo izvršne vlasti. No, postoje dva segmenta nad kojim Vlada nema potpune ingerencije. To su vanjska politika i nacionalna sigurnost. Naime, promjenama u Ustavu koji je Sabor usvojio 9. studenog 2000 godine, uvodi se praksa suodlučivanja u nizu elementa koji spadaju u ove dvije domene. Laički, to možemo objasniti institutom supotpisa Predsjednika i Premijera na odluke koje se tiču kadrovske politike (npr. imenovanje Ravnatelja obavještajnih službi, ili Veleposlanika RH u svijetu), ali ono što je, po meni, daleko bitnije od toga je su-kreiranje strateških odluka koje se tiču vanjske i sigurnosne politike RH. A kao što je evidentno, tog su-kreiranja u ovom trenutku ne samo da nema, nego se događa potpuna destrukcija Ustavom predviđenih normi u možda i najsenzitivnijem dijelu politike neke države kao takve.

Najčešće je prvi intelektualni refleks na nastalu situaciju pitanje – a tko je tu kriv? Ovisno o subjektivnoj političkoj orijentaciji svakog pojedinca, obično se zauzima stav koji brani Pantovčak ili Markov Trg. No po meni, fundamentalna greška je u samoj Ustavnoj definiciji ovog područja.

Da bi pojasnio ovaj stav, vratimo se malo u 2000 godinu. HDZ je tada izgubio izbore i na valu oporbenih obećanja o promjeni političkog sustava u Hrvatskoj, pišu se izmjene Ustava kojima se dokida tadašnji polupredsjednički sustav i zamjenjuje ga se sa tzv. „čistim parlamentarnim“ – koji zapravo i nije tako „čist“. Naime, kako je tadašnji predsjednik RH, g. Sjepan Mesić, ipak želio zadržati neke ovlasti Predsjednika, u suglasju sa tadašnjim Premjerom, g. Račanom, iznjedreno je „rješenje“ koje de facto predstavlja genezu današnjeg problema. Naime, ova Ustavna dualna „Himera vlasti“ nikada nije anticipirala što se događa u slučajevima kada su Premjer i Predsjednik predstavnicu suprotnih političkih opcija. Nije da nismo imali povijesna iskustva sa Premjerom jedne političke opcije i Predsjednikom druge (primjerice gđa. Kosor- g. Josipović ili g. Milanović – gđa. Grabar Kitarović), ali do sada se „uvijek nekako“ pronašao kompromis.

Danas to više nije slučaj.

S obzirom da Ustav dakle ne predviđa izlaz iz ove političke blokade, jedino rješenje su zapravo novi izbori. Bilo parlamentarni bilo predsjednički. No i jedne i druge ćemo još pričekati neko vrijeme s tim da isti ne znače da će se situacija nužno promijeniti jer teoretski moguće je da ishod istih bude – opet iste osobe na čelu egzekutivne vlasti. I što tada? Blokada i disfunkcionalna država opet slijedeće 4 godine?
U tom smislu, pred Hrvatskom je puno izazova koje se tiču nekih postojećih zakonskih rješenja; krenuvši od izbornog zakona (pitanja vezana uz nacionalne manjine, dijasporu, disbalans broja birača u izbornim jedinicama…), redefinicije položaja nekih vjerskih zajednica, ozbiljne promjene koje se tiču osiguranja apolitičnosti nekih državnih struktura u cilju sprečavanja suspenzije demokracije (npr. problematika DORH-a) pa sve do potrebe redefinicije odnosa ingerencija Predsjednika I Premijera u svezi pitanja vezanih uz vanjsku politiku, vojsku i nacionalnu sigurnosti.

U suprotnom, i nadalje ćemo zbog disfuncionalnih političara imati disfunkcionalnu državu.

Cijeli članakCijeli članak

Dana 13. lipnja 2023. godine predstavnici udruga HRVATSKO BILO i Hrvatska mati predali su Pravobraniteljici za djecu, Helenci Pirnat Dragičević zahtjev za očitovanjem na izloženost djece seksualno neprimjerenim sadržajima tijekom nedavno održane 22. Povorke ponosa u Zagrebu.

Tom prilikom Pravobraniteljica je na kraći razgovor primila predstavnike obje udruge (Ljiljanu Dragić, Hermana Vukušića i Damira Katulića) i potvrdila kako je već tijekom proteklog dana na istu temu dobila nemali broj poruka, te se složila sa činjenicom da izloženost djece ovakovim sadržajima nije primjerena i može biti štetna.

U vrlo bzom javnom obraćanju Pravobraniteljice koje je uslijedilo par sati nakon sastanka ona je iznijela drugačiji stav od onoga na sastanku u kojem se mnogo manje bavi pravima i interesima djece, a više politikantstvom, i to uz eksplicitnu tvrdnju kako “iako pojedini prizori na Povorci ponosa možda nisu bili primjereni za djecu, ona nisu bila direktno ugrožena, niti su time nužno prekršena njihova prava”.

Pravobraniteljica se u priopćenju također osvrnula i na roditeljsku odgovornost u ovom slučaju, rekavši kako “uključivanje djece u aktivnosti koje su nekoj obitelji važne je roditeljska odgovornost, no ukoliko u takvim aktivnostima nema izravne ugroze ili opasnosti za djecu, poput nasilja i zanemarivanja sigurnosti ili zdravlja, ne može se reći da se time krše prava djece”.

Pored očite diskrepancije onoga što je toga dana od strane Pravobraniteljice izrečeno, a kasnije napisano, puno nas više zabrinjavaju dvostruki kriteriji gospođe Helence Pirnat Dragičević.

Ona je, naime, prije dvije godine za djecu koja su u Splitu prisustvovala predizbornom skupu HDZ-a izjavila “kako je riječ o nepoštovanju djece i njihovih roditelja, kao i o neodgovornom postupanju s djecom kojoj je učinjena šteta”, te tražila hitne odgovore svih aktera, premda na skupu očito nije bilo, kako ona sama sada kaže, “izravne ugroze ili opasnosti za djecu, poput nasilja i zanemarivanja sigurnosti ili zdravlja”.

Znači za jedne je skupove uključivanje djece pitanje roditeljske odgovornosti, a za druge njihovo neodgovorno postupanje, ovisno o vrsti skupa i tko ga organizira?

Konkretno: po gospođi Pirnat Dragičević roditelji koji su doveli djecu na skup HDZ-a u Splitu su neodgovorni spram svoje djece kojoj je time nansena šteta, a roditelji koji su doveli svoju djecu na Povorku ponosa da ih nježno dotiče polugola osoba obučena u kondome time su uključili svoju djecu u obiteljski važnu aktivnost bez direktne ugroze i štete.

Nadalje, u prosincu 2021. gospođa Pravobraniteljica se negativno očitovala i na fotografiju djeteta pored plakata kampanje protiv epidemioloških mjera u pandemiji, nazvavši to “neprimjerenim korištenjem djeteta za ostvarivanjem političkih i drugih ciljeva odraslih”, što je još jedan primjer njezine raznolike interpretacije dječjih prava ovisno o temi i organizatoru javnih akcija.

Udruge HRVATSKO BILO i Hrvatska mati će se po pitanju ovakovih dvostrukih kriterija gospođe pravobraniteljice obratiti nadležnim institucijama zakonodavne i izvršne vlasti, a svoju će borbu za sigurnost djece od izlaganja neprimjerenim sadržajima nastaviti svim zakonski dopuštenim sredstvima u suradnji sa brojnim strukovnim udrugama i organizacijama.

Za HRVATSKO BILO
Darijo Žepina

Za Hrvatsku mati
Ljiljana Dragić

U nastavku linkovi sa oprečnim stavovima Pravobraniteljice za djecu:

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/udruge-s-pravobraniteljicom-za-djecu-zbog-sadrzaja-na-povorci-ponosa-10839406

https://www.google.com/amp/s/www.vecernji.hr/amp/vijesti/pravobraniteljica-o-djeci-na-hdz-ovom-skupu-nanesena-je-steta-trazimo-hitne-odgovore-svih-aktera-1496066

Cijeli članakCijeli članak

Podnositelji:
Udruga “HRVATSKO BILO”
Udruga “Hrvatska mati”

Naslovljeno na:
Pravobraniteljica za djecu RH
n/r Helenca Pirnat Dragičević

Predmet:
Otvoreno pismo uz zahtjev za djelovanjem

Poštovana gospođo Pirnat Dragičević,

obraćamo Vam se kao Pravobraniteljici za djecu, a s osnova Vašeg djelokruga koji uključuje prijedloge poduzimanja mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava djece i za sprječavanje štetnog djelovanja koja ugrožavaju njihove interese.

Dana 10. lipnja 2023. godine u Zagrebu je održana 22. Povorka ponosa pod geslom “Zajedno za trans prava” čiji su organizatori bili udruge kolekTIRV, Zagreb Pride, Dugine obitelji, K-zona, House of Flamingo, Trans Mreža Balkan, Ponosni Zagreb i Zbeletron uz podršku Grada Zagreba.

Iz fotografija i video snimki koje se pojavljuju u medijima (prvenstveno na portalima 24sata.hr i index.hr, ali i drugima kao i u mnogim dnevnim tiskovinama) kao i onih koje “kruže” društvenim mrežama u Povorci je prisustvovao konačno neutvrđeni broj djece (no primjećuje ih se više od desetak) koja se na društvenom okupljanu zasigurno nisu zatekla svojom voljom i procjenom već su iz sa sobom povele odrasle osobe (pretpostavljamo roditelji, skrbnici, članovi uže/šire obitelji i slično).

Tijekom Povorke su neka od prisutne djece bila izložena seksualno eksplicitnim i općenito neprimjerenim sadržajima, a imala su i tjelesne kontakte sa osobama koje su u najmanju ruku samim svojim izgledom i odjećom poticale hiperseksualizaciju.

Prvenstveno ističemo nepoznatu osobu odjevenu u odjevni predmet skrojen od paketića prezervativa crvene boje ispod kojeg se nazirao i djelomično vidjelo spolovilo osobe budući da nije na sebi imala donje rublje što je prema pozitivni propisima nedopustivo i neprimjereno u bilo kojim okolnostima, a osobito u blizini male djece.

Medij 24sata je fotografiju i njome ovjekovječen prizor uz napis “Zanimljiva kreacija na Povorci ponosa u Zagrebu: Haljina je složena od paketića kondoma”, dok su na fotografiji prisutne intervencije grafičkog urednika (zamagljivanje spolovila) čime i sami potvrđuju eksplicitnost prizora.

Dotična osoba snimljena je u fizičkom kontaktu sa djecom, a prisutne su bile i druge neprimjerene okolnosti.

Sigurni smo da dobro znate kako izlaganje djece i adolescenata seksualnim sadržajima koji nisu primjereni za njihovu dob jer ih ne razumiju, uznemiruju ili pretjerano pobuđuju mogu izazvati štetne posljedice, odnosno interferirati sa zdravim spolnim razvojem. Neke od njih, poput razvoja neadekvatnih stavova i vrijednosti, rane seksualne aktivnosti, seksualno agresivnog ponašanja te povećanja rizika da se postane žrtvom jer se zamućuju granice prihvatljivih i neprihvatljivih seksualnih ponašanja mogu se manifestirati i kroz problematična seksualna i neseksualna ponašanja prema drugoj djeci ili adolescentima.

Od Vas i Vaše institucije zahtijevamo hitno očitovanje o izlaganju malodobne djece seksualno neprimjerenim sadržajima na 22. Povorci ponosa uz prijedlog odgovarajućih mjera kako se ovakve situacije ubuduće ne bi ponavljale.

Ovom prilikom želimo Vam skrenuti pozornost na činjenicu da je jedna od glavnih poruka ovogodišnje Povorke glasila “Tranzicija spašava živote!” uz objašnjenje da se mlade rodno inkongruentne osobe koje ne izvrše spolnu tranziciju ubijaju u većoj mjeri.

Statističkih podataka koji bi to potkrijepili u Hrvatskoj ne postoje, a europske zemlje koje su po tom pitanju provele istrage na razini svojih ministarstava zdravstva (Engleska, Švedska) dokazale su upravo suprotno pa se zabluđujućim poruka potencijalno utječe na stavove i odluke primatelja tih i takvih poruka.

S obzirom da udruga koleKTIRV kao jedan od glavnih organizatora ovogodišnje Povorke na svojim mrežnim stranicama uporno prešućuje nepobitno dokazanu znanstvenu činjenicu da velika većina rodno inkongruentne djece iz svojih transrodnih promišljanja SAMA IZAĐE do kraja svojeg adolescentskog razvoja, molimo Vas da i u tom smjeru djelujete kako bi mladim naraštajima bile dostupne objektivne, točne i istinite informacije o njihovom mogućem zdravstvenom stanju.

Za “HRVATSKO BILO”
predsjednik Darijo Žepina

Za “Hrvatsku mati”
predsjednica Ljiljana Dragić

Cijeli članakCijeli članak

Moram priznati da ovih dana bježim od vijesti i portala jer mi se ne sviđa licemjerje kojim se prati povratak posvojitelja iz Zambije.

Kažem “licemjerje” ne zato što tim ljudima želim da su ostali u zambijskim kazamatima, već zato što se oni predstavljaju kao heroji koji su izdržali nadljudske muke, a ustvari su imali iza sebe nezapamćenu diplomatsku i medijsku potporu koja je bila uvelike uskraćena nekim drugim u inozemstvu zatočenim Hrvatima (Kajkić, Salopek, itd.)

Dapače, u ovim drugim slučajevima hrvatske vlasti skoro pak da se nisu niti trudile pomoći im.

Licemjerno je i čitati na društvenim mrežama brojne izjave sreće i oduševljenja zbog konačnog povratka naše dječice (koja nikako nisu naša već imaju svoje roditelje u Kongu), posebice od strane visokih bivših dužnosnica koje su se za svojeg mandata bavile i resorem obitelji, pa bih baš volio čuti što bi te osobe tada rekle da lezbijsko-transrodni par usvoji dijete u Hrvatskoj⁉

Najlicemjernije od svega su izjave iz samog vrha vlasti da je sve po ustavu i zakonu, te da se za posvojitelje ukidaju svi pravni postupci u Hrvatskoj premda su ostala otvorena mnoga pitanja, od kojih ću ovdje izdvojiti samo neka:

Kako ustavnu definiciju braka zadovoljava činjenica da se jedno od djece vraća u Hrvatsku sa tatom koji je ustvari biološka mama?

Kako to da se šutke prelazi preko činjenice da DR Kongo već godinama zabranjuje “izvoz” svoje djece?

Kako to da se zambijski sud oglušio o činjenicu da jedno dijete biva posvojeno od transrodno-lezbijskog para što je u Zambiji eksplicite zabranjeno?

Kako to da su nadležne institucije u Hrvatskoj odlučile zažmiriti na činjenicu da nisu svi posvojitelji u Registru posvojitelja RH što je osnovni uvjet posvajanja nekog djeteta?

Pored ovih otvorenih pitanja i licemjerstva većeg dijela medijske scene koja ih uporno prešućuje i slavi posvojitelje kao da su upravo oslobođeni iz Sremske Mitrovice 1992. godine, najviše nas kao društvo treba zabrinuti javni poziv na linč i proganjanje svih onih koji bi i dalje htjeli čuti odgovore.

Ovu kampanju progona vode upravo oni koji se deklarativno zalažu za razumijevanje i toleranciju, a kada nije po njihovom bježe iz sabornice, izbjegavaju pozive na diskusiju i jaki su samo kada su sami pred kamerama.

Imam za njih neugodnu vijest: neka počnu pomno pratiti komentare naroda na poplavu ekstatičnih vijesti o “povratku zambijskih posvojitelja” – biti će neugodno iznenađeni brojnošću onih koji nisu slijepi i vide šta se u ovom slučaju uistinu zbilo.

Ujedno, te će im biti i pokazatelj njihove političke budućnosti, kako ovih koji su kobajage u oporbi, tako i ovih na vlasti‼

herman.vukusic@hrvatskobilo.com.hr

Cijeli članakCijeli članak

Svjedočimo li potpunom gubitku nacionalnog elana i ponosa u narodu, posebno u mlađim generacijama koje bi trebale i morale biti nositelj pozitivnih promjena u društvu? Hoćemo li ikada uspjeti postići jedinstvo koje je ključ i pokretačka snaga svakog društva?

„Ustani i ostani“, ono što se najavljivalo kao velebni nacionalni skup ispao je, nažalost, debakl. Ovo „nažalost“ nije zbog Domovinskog pokreta koji je politički inicijator i organizator ovog događanja, već zbog ideje koja iza tog skupa stoji. „Ustani i ostani“ trebala bi biti univerzalna, nadpolitička poruka s kojom bi se morao poistovjetiti svaki Hrvat bez obzira na stranačke boje i ideološku pripadnost. Svakome Hrvatu u srcu i u genima bi moralo biti zapisano da ima dužnost ostati na svojoj zemlji, u svome domu i ustati protiv svake nepravde koja se društvu nanosi, jer to je jednostavno ljudski.

Upravo se iz tog razloga bojim da razlog polupraznih ulica Slavonskog Broda na skupu i malobrojne publike, većinom one zrele i starije životne dobi ne leži u Domovinskom pokretu kao inicijatoru i organizatoru. Mnogi se naslađuju nad neuspjehom DP-a jer je DP promašena priča, interesna skupina financirana krupnim kapitalom, radi povezanosti kontroverznog PPD-a i DP-a, radi unutarnjih raskola u stranci i slično i razloge za debakl nalaze upravo u gore navedenim stajalištima.

Međutim, bojim se da to nije slučaj jer kada bi to uistinu bio slučaj to bi bio pokazatelj političke principijelnosti hrvatskoga naroda. Ne ulazeći u istinitost gore navedenih tvrdnji, ičije političke preferencije niti moralnu ispravnost bilo kojeg aktera na domaćoj političkoj sceni možemo jasno zaključiti da Hrvati nisu baš politički principijelan ili, čak bih se usudio reći, politički pismen narod.

Da smo politički pismen narod, na vlasti nam ne bi bila koalicija HDZ-a i SDSS-a, dvaju stranaka od kojih je jednu osnovao Franjo Tuđman, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga u vremenu slavne pobjede u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, a drugu je osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić. Otprilike bi to bilo kao koalicija Ante Pavelića i Josipa Broza Tita. Međutim, mnogi hrvatski branitelji i danas podržavaju HDZ, kao da je riječ o onome iz devedesetih, pa samim time podržavaju i Milorada Pupovca, Draganu Jeckov, Anju Šimpragu, Vojislava Stanimirovića i druge dok sami sebe tješe kako glasaju za Tuđmana i njegov HDZ.

Da smo politički pismen narod ne bi se vojska (pitanje koliko brojna, ali svejedno) fanova Hrvoja Zekanovića preko noći, od najžešćih kritičara „hrvatsko-srpske trgovačke koalicije“ pretvorili u stup obrane iste te koalicije. Ne bi u saboru jedan hrvatski branitelj napadao drugoga pritom braneći velikosrpske pamflete jer je to, valjda, u interesu stranke, a bome niti HDZ ne bi bio na vlasti većinu vremena, s obzirom na skandale, korupcijske afere, uhićivane ministre, prevrate u stranci i pravomoćne presude.

U konačnici, ne bi narod koji je zemlju krvavo izborio u Domovinskom ratu, da je politički pismen, početkom stoljeća na vlast doveo Partiju koja je samo deset godina prije demonstrativno napustila Sabor jer su bili protiv glasovanja o samostalnoj Hrvatskoj, niti bi za pravnu i političku sljednicu SKH glasali oni koje je režim SKH proganjao, kao što ni predsjednik statistički najgore Vlade u povijesti moderne RH ne bi nekoliko godina kasnije, nakon poslovne propasti, postao predsjednik države izabran plebiscitarno.

Iz gore navedenih razloga ne vjerujem kako je iznimno mali broj ljudi na skupu „Ustani i ostani“ bio posljedica nečega što ljudi politički zamjeraju DP-u, jer pokazalo se da je politička pamet u Hrvata, nažalost, vrlo kratkog roka trajanja. Bojim se da ljudi nisu došli jer ih jednostavno nije briga, a to je zastrašujuće.

Zastrašujuć je nedostatak interesa mladih za ključne probleme u društvu, a pogubna demografska slika je problem broj jedan, uz korupciju i svatko tko ukazuje na taj problem morao bi oko sebe okupiti značajno veći broj ljudi. Na kraju, na  skupu o kojemu je ovdje riječ nastupali TRAM 11, koji je prije samo nekoliko godina u rekordnom roku rasprodao veliku dvoranu Doma sportova, a čiji je najnoviji album među najprodavanijim u Hrvatskoj, Tiho Orlić kojega jako dobro poznaju svi fanovi Marka Perkovića Thompsona i čije solo pjesme broje milijunske preglede, Opća opasnost, najpopularniji hrvatski rock bend, uz Thompsona čiji su nastupi uvijek i svugdje rasprodani. A uz sve to, začinjeno vrlo važnom i za društvo bitnom porukom okupilo je do 2.500 ljudi, prema procjeni policije kojoj ne moramo 100% vjerovati, ali snimke polupraznog Korza iz zraka (sunčanom subotom poslijepodne) govore više od tisuću riječi.

Sjetimo se nekih većih prosvjeda i okupljanja u našoj povijesti, prosvjed za Radio 101, prosvjedi podrške generalima, prosvjed vezan uz reformu školstva, prosvjed protiv COVID-mjera, prosvjedi protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, prosvjed podrške braniteljima, „facebook prosvjedi“ iz kojih je nastao Živi zid…Svi su ti prosvjedi okupljali velike mase ljudi, a sa stopostotnom sigurnošću može se reći kako se nisu svi prisutni slagali sa svim govornicima i svim porukama, ali vidio se među ljudima žar i odlučnost za promjene u društvu u onom smjeru za koji oni smatraju da je bolji za Hrvatsku. „Ustani i ostani“ svojom komornom atmosferom i govorima prikladnijim za komemorativno okupljanje, bez poziva na akciju i buđenja iskre prkosa i ponosa, pokazao je bezvoljnost, bezličnost i nezainteresiranost što se najbolje očituje brojem posjetitelja tog skupa.

Zluradost pojedinih krugova na desnici radi organizacijskog neuspjeha zapravo čini štetu svakom budućem nastojanju pokretanja stvarnih promjena na ispravnim i moralnim temeljima, ako to ovdje već nije bio slučaj, jer će svakome u glavi zvoniti desetak ljudi koji su u Slavonskom Brodu vikali „Dosta je“, dok su ostali nezainteresirano promatrali i čekali koncert i pred očima će im biti prazne ulice i potpuno prohodan Korzo tamo gdje se očekivalo da će se okupiti deseci tisuća.

Na nama je stoga da jasno pokažemo, prvenstveno mladoj generaciji Hrvata, da ima smisla boriti se, da ima nade za bolju Hrvatsku kakvu je svi sanjamo i da postoje ljudi koji su spremni biti uistinu prvi među jednakima i raditi časno za dobrobit naše domovine. Vrijeme je da se svi zajedno ujedinimo oko onoga što bi svima nama morala biti nulta točka, pravedna, poštena i prosperitetna Hrvatska, na zdravim temeljima, moralno i čista obraza!

Svojim primjerom moramo i pokazat ćemo da je moguće probuditi ovo uspavano bilo hrvatskog naroda i zajedno ćemo od Lijepe Naše napraviti čudo! Ja u to vjerujem, a siguran sam da među čitateljima postoje ljudi koji u to također vjeruju i koji sanjaju taj isti san! Vođeni mišlju o boljoj i pravednijoj Hrvatskoj zatomimo naše suštinski nebitne razlike, probudimo se i pokrenimo se za spas jedine nam domovine!

Umjesto „Hej, umorna zemljo izmučena, ima li još tko umrijeti za te?“, zajedno zapjevajmo „A sad nova loza raste, vratile se kući laste!“

Cijeli članakCijeli članak

Ove godine Grad Zagreb dodjelom svojih nagrada promiče kulturu smrti i manipulira svoje građane na temu dostupnosti pobačaja.

Dvije nagrade iz ovogodišnjeg opusa u svojim obrazloženjima promiču eklatantne neistine o nedostupnosti pobačaja u Hrvatskoj i Zagrebu, te ustavom definirani priziv savjesti smatraju “preprekom ka zdravlju”.

Stoga ovim putem šaljemo poruku Tomislavu Tomaševiću i “gospodi” iz Možemo:

Niti je trudnoća bolest, a niti je pobačaj benigno kontracepcijsko sredstvo!

Kultura i svjetonazor koje sadašnja gradska vlast želi nametnuti građanima Zagreba predstavlja svjetovno viđenje jedne moralno devijantne ideološke manjine, pri čemu se Tomašević ne preza upotrijebiti niti sredstva represije i zabrane.

Na njegovu žalost, Zagreb nije slijep i vidi njegovu posvemašnju nesposobnost od uništavanja gradskih tvrtki i financija, poplava, brisanja braniteljskih murala, ukidanja roditeljskih poticaja, prometnog kolapsa, pa sve do prekrivanja grada smećem i nepokošenom travom.

Kada se to sve sabere, izgleda da su u dvije godine njegovog mandata pobačaj i briga za određene seksualne manjine jedini Tomaševićev posao, te je zadnje vrijeme da se on probudi iz svojeg raznobojnog sna i shvati da Zagreb voli nerođene!

Cijeli članakCijeli članak